Romska i srpska deca ipak su početkom septembra zajedno sela u klupe Osnovne škole "Branko Radičević" u Bujanovcu u kojoj se nastava izvodi na srpskom jeziku. Iako se može reći da je ovakav epilog očekivan, roditelji srpske dece još uvek se nadaju da je u ovoj školi ipak moguće formiranje jednonacionalnih odeljenja.
Čitavog leta uoči početka nove školske godine, grupa roditelja srpske dece koja su upravo krenula u prvi razred razmatrala je kako da ovu svoju zamisao sprovede u delo. Planirano je prikupljanje potpisa za peticiju koja je trebalo da dođe i do samog državnog vrha. Iako ideju odvajanja srpske od romske dece podržavaju skoro svi roditelji prvaka srpske nacionalnosti, njihova inicijativa nije zaživela u praksi.
Decu, naravno, niko ništa nije pitao, ali ne treba sumnjati u njihovu sposobnost da ukapiraju o čemu se radi. Ova tema, naime, neizbežna je na dečijim rođendanima i pri svakovrsnim kafenisanjima. Razlozi za ovaj gest, kako kažu roditelji, leže u činjenici da je škola prebukirana zbog toga što se poslednjih godina u njoj školuje veliki broj Roma izbeglih sa Kosova, pa je zato gotovo nemoguća normalna nastava. U pet odeljenja namenjenih prvacima, kažu roditelji sa kojima smo razgovarali, treba da upišu po 30 dece, "od toga samo petoro Srba".
- Plašim se da moje dete u takvim uslovima neće moći ništa da nauči. Poznato je, a to govori i iskustvo nastavnika, da je većina malih Roma nezainteresovana za školu i nedisciplinovana, što u pitanje dovodi normalno odvijanje nastave - kaže Nenad Mihajlović, otac budućeg prvaka, iznoseći mišljenje većine roditelja dece srpske nacionalnosti, očigledno zasnovano na široko rasprostranjenim predrasudama o Romima. Roditeljima romske dece, sa kojima smo razgovarali, poznata je netrpeljivost koja se ispoljava prema njima.
- Navikli smo na to, ali je opasno što i naša deca postaju žrtve takvog ponašanja - kaže Ibrahim Ramadanović, koji je u Bujanovac pre osam godina došao sa Kosova. - Šta mi sada da radimo, neće nas ni na Kosovu, neće nas ni ovde. Mi moramo da živimo negde, naša deca isto moraju da se školuju - dodaje on. Inače, bujanovački Srbi i Romi osnovno obrazovanje zajedno stiču u školi "Branko Radičević" u kojoj je nastava na srpskom jeziku, dok Albanci, na svom maternjem jeziku, pohađaju školu "Naim Frašaeri". Ove godine, prema podacima iz "Branka Radičevića", u ovu školu je krenulo oko 150 prvaka. Od toga je, kaže direktor škole Nebojša Mitić, četrdesetak đaka srpske i preko stotinu romske nacionalnosti.
- To znači - pojašnjava Mitić - da će u svakom odeljenju biti po tridesetoro đaka. Međutim, mi odeljenja ne pravimo po nacionalnom ključu, već prema rezultatima sa testiranja. Tako će svako odeljenje imati proporcionalan broj natprosečno darovite i one dece kod koje nisu primećene takve sklonosti. Drugi metod podele je prema polu - kaže Mitić. Međutim, naglašava naš sagovornik, škola se na početku svake školske godine suočava sa jednim, po njemu, vrlo ozbiljnim problemom, a to je da ovaj broj romske dece nije konačan.
- Svake godine nam se dešava da se tridesetak i više njih naknadno upisuje sve do novembra. Zbog toga imamo tehnički problem jer tu decu, jednostavno, nemamo gde da smestimo. Onda imamo takozvana "lutajuća" odeljenja, što nikako nije prijatno ni deci ni roditeljima. Međutim, odluka Školskog odbora i Nastavničkog veća je da posle 1. septembra ne upisujemo nikoga, a to smo preneli i Ministarstvu - objašnjava Mitić. Ipak, Enver Idić, jedan od retkih srednjoškolski obrazovanih Roma u Bujanovcu, ujedno i odbornik, zabrinut je zbog ovakve najave. On podseća da bi, zbog ekonomske situacije u kojoj se nalazi većina Roma, ovakva odluka mogla bila poražavajuća za obrazovanje velikog broja Roma.
- Romi su ovde bez posla, pa početkom maja sve do septembra idu u Vojvodinu na sezonski rad. Oni, često tada, ne misle na vreme o upisu dece u školu, ali ako zaista bude zabranjen upis posle 1. septembra, to će biti poražavajuće za tu decu - kaže Idić. On podseća da osmogodišnju školu završi u proseku manje od deset odsto bujanovačkih Roma koji se upišu u školu, a peti razred je ove godine ponavljalo četrdesetoro naše dece.
- To je veoma zabrinjavajuće i o toj činjenici bi morali da razmisle svi, od Ministarstva do ovdašnjih nastavnika. Stanje nije dobro, ali niko ništa ne preduzima da se to popravi. Veliki deo odgovornosti snose roditelji, ali su i oni u veoma specifičnoj situaciji. Ipak, Nenad Mihajlović i još desetak roditelja sa kojima smo razgovarali su neumoljivi u svojim zahtevima o razdvajanju dece različitih nacionalnosti. - Veliki broj Roma - kaže Nebojša Mitić - na putu do naše škole prolazi pored škole u kojoj se nastava odvija na albanskom jeziku. Međutim, svi se oni upisuju samo kod nas, a ne u školu na albanskom jeziku - kaže Mitić.
Sa druge strane, Ramiz Seljimi, predsednik Ujedinjene partije Roma, daje zanimljiv predlog roditeljima dece srpske nacionalnosti kojima smeta prevelik broj Roma u školi "Branko Radičević": - Ja onda pitam što se Srbi ne upisuju u školu na albanskom jeziku. Mi, jednostavno, želimo da se školujemo na srpskom jeziku, kao i generacije pre nas. Na kraju, možda je ideja o školi na našem jeziku i dobra, ali mi, jednostavno, nemamo kadrove - ističe Seljimi.