Igrice na kompjuterima imaju cilj i pravila. Bilo da se radi o pucačinama, vožnjama ili strategijama, igrice su vođene unapred zadatim scenarijima i pravilima koje određuju kreatori igre. Naravno, radnja cele igre dešava se u ambijentu koji je takođe unapred napravljen i prilagođen scenariju. Kada je pre četiri godine Second Life pušten u rad, ništa od svega toga nije postojalo. Pred prvim stanovnicima bila je prazna površina velikog kontinenta. Niko, uključujući one koji su ga upravo stvorili, nije znao u kom pravcu će se razvijati virtuelni svet. Stanovnici su predstavljeni avatarima koji se slobodno kreću svetom. Osim hodanja, moguće je i leteti a za veća rastojanja moguće je teleportovati se direktno na željenu lokaciju. Svaki korisnik prilikom prvog pojavljivanja u svetu ima ljudski oblik kojem se mogu menjati pol, visina, debljina, crte lica, dužina kose... Ali tu nije kraj. Već tokom prve šetnje virtuelnim prostorom mogu se sresti i ljudimač ke, zmajevi, roboti, delfini, mitska bića... verovatno sve što ikome može pasti na pamet. Kao i sve ostalo, avatare kreiraju sami stanovnici. Jedino ograničenje je sama mašta.
___________________________________________________________________________
HILJADE I MILIONI
Second Life ima trenutno skoro devet miliona registrovanih korisnika. U svakom trenutku u svetu je "ulogovano" između dvadeset i pedeset hiljada korisnika. Tokom prosečnog dana promet novca prevaziđe dva miliona američkih dolara. Trenutna površina sveta je 26.000 hektara a sve to "održava" oko dve hiljade računara.
___________________________________________________________________________
Ceo svet, sve građevine, vozila, biljke i životinje, svu odeću, obuću i frizure, sve što se može videti napravili su upravo stanovnici Second Life. Svet je opremljen sistemom za 3D modelovanje kojim se relativno lako i brzo ovladava. Za one sklonije programiranju, objekte unutar sveta kontrolišu skriptovi koje takođe pišu stanovnici. Takođe je moguće stvarati animacije po kojima se kreću avatari - od jednostavnih poza i gestikulacija, preko plesova do tai-či vežbi. Za one kojima modeliranje i pisanje skriptova nije omiljena zabava ni u prvom ni u drugom životu, ovaj svet nudi obilje drugih aktivnosti. Klubovi rade danonoćno a zahvaljujući brojnosti i popularnosti ovakvih mesta izbor muzike je gotovo neograničen. Tematski parkovi, od starog Rima do postapokaliptičkih pustinja, uređeni su do najsitnijih detalja i divno su mesto za ljubitelje roleplayinga. Galerije i muzeji izlažu radove što profesionalnih umetnika, što potpunih amatera. Na svakom ćošku neko je raspoložen za priču i ćaskanje. Ipak, verovatno najpopularniji "sport" je šoping.
Ekonomija Second Life je slobodna i diktirana tržištem. Sve što korisnici naprave pripada njima i autorska prava se mogu zadržati. Isto tako sve što se napravi može se ponuditi na tržištu. Svet ima svoju mikro-valutu Linden dolar (L$). Lindeni su jedino sredstvo plaćanja unutar sveta, ali se slobodno mogu kupovati i prodavati za američke dolare. Kursna lista se menja u zavisnosti od količine novca koji se kreće kroz igru.
Novac se može i zaraditi bilo otvaranjem prodavnice za neke od proizvoda unutar sveta, bilo sitnijim poslovima ili igranjem uloga u role-play zonama. Naravno, ovako mlada tehnologija ima i svoje probleme.
Na najposećenijim mestima stabilnost i performanse sistema drastično opadaju tako da se može desiti da avatari jednostavno stoje u mestu bez mogućnosti da urade išta osim da se, opet, žale na "vremenske prilike", greške u sistemu i nemogućnost da se teleportuju. Drugi problemi nisu tehničke prirode.
Seriju protesta izazvalo je nedavno "proterivanje" kockarnica jer je on-line kocka zabranjena u SAD gde se nalaze serveri.
Takođe, velike rasprave se vode oko "javnog reda i morala", odnosno oko učešća stanovnika u virtuelnom seksu.