U šestom razredu djeca su nemirna i nepažljiva, drma ih pubertet, zanima ih sve drugo više nego udžbenici i tekstovi, jedva čekaju zvono za kraj časa i ne pada im na pamet da prekidaju nastav...
- Nastavniče, meni nešto nije jasno!
Ali u svakom razredu nađe se izuzetak, nastavnička mora, nezasita radoznalost, dijete zbog kojeg iskusni nastavnici i pred penziju ne ulaze u učionicu bez pripreme. - Šta ti nije jasno? - Kako je junak bez glave video gde mu je glava? - Ne razumem. - Pa, "predanje kaže da je jedan kosovski junak uhvatio svoju odsečenu glavu"...
- Da. Rukom. Neće valjda nogom. - Dobro to, nego kako je video gde mu je glava? Ako nema glavu, nema ni oči, kako je našao glavu? - Nastavniče, možda je pipao, pošto je znao da se nije otkotrljala daleko? - A kako je znao da je to njegova glava? Mi smo učili da je Kosovo bilo puno odsečenih glava.
- Deco, Kosovo je naša svetinja, ne smemo se šaliti s time. (Sad dolazi do izražaja dobra priprema časa:) Lepo piše uhvatio. Znači, on je nju uhvatio u letu. Dok je još imao glavu, video je da će je izgubiti, i kuda će odleteti, i uhvatio je. Refleksno. - Aha. Ali meni još nešto nije jasno. - Šta ti nije jasno? - Kako je junak čuo da nema glavu, ako nema glavu?
- Šta ostali misle? (I najbolje pripremljen čas nekad iskoči iz šina. Dobar nastavnik zna kako da dobije na vremenu. Kad ne zna odgovor, pusti učenike da ga sami nađu. Nije li ideal dobrog časa angažman i aktivnost cijelog razreda?) - Ja mislim da je devojka lažljivica. Junak je u'vatio svoju glavu i vratio je na njeno mesto. Zašto bi je inače 'vatao? - Ja mislim da nije devojka lažljivica nego da si ti glupan. Kako se može glava tek tako vratiti? A kosti, a mišići, a arterije, a vene? Nije glava šaraf da se odšarafljuje i zašarafljuje... - Ja mislim da je ovo bajka, a u bajci se događaju nemoguće stvari. - Je li bitka na Kosovu bajka? - Nije. - Onda ovo nije nemoguća stvar. I lepo je nastavnik rekao da se ne zezamo s Kosovom. - Ja se ne zezam s Kosovom. Samo hoću da razumem šta se i kako desilo. Neke mi stvari nisu logične. Junak je pao zato što je čuo da je mrtav. Ok. Ali zašto je konj pao? Šta je bilo s junakovom glavom? - Meni je smešno ono Junakovo bupilo. - Moglo je biti i Junakovo treskalo. - Junakovo ljoskalo.
- Nastavniče, oni se zezaju s Kosovom! - Ne zezamo. Zezamo se glavom. Mogao je i konj da bude bez glave. A mogao je da bude i junak bez konja... - E ne bi! Šta bi onda devojka rekla majci? "Majko, vidi junaka bez konja na konju bez glave. " I sa čega bi onda junak bupio, ako ne bi imao konja? - Tupio. Junakovo tupilo. - Junakovo roknilo. -
Mir, deco! Tišina. Važno je da znate da je junak bez glave internacionalni motiv. Simbolički, glava predstavlja vlast, a trup narod. Junak koji je ostao bez glave na Kosovu simbolizuje narod koji je ostao bez vladara, ali koji to ne prihvata. (Ovo se zove dobar nastavnik!) Narod veruje u vladara čak i nakon njegove smrti. Devojka, međutim, ne veruje, pravi se pametna, kao neki ovde u razredu, i zato je kažnjena.
Naravoučenije: Vrednija je glava u pijesku nego na ramenima.
