UNATOČ SVEMU, ŠKOLUJMO SE

Luka Alebić

Kada je prije nekih desetak godina Ivan Milas, tada u funkciji čuvara državnog pečata Sabora - što god to značilo, rekao da kilo ljudskog mozga ne vrijedi više od dvije marke, on je sjajno ilustrirao stav tadašnje tuđmanovske vlasti prema obrazovanju. Znanje, inteligencija i obrazovanje u devedesetima bile su devalvirane kategorije, u potpunosti podređene politič koj podobnosti, korumpiranosti i bahatosti. Danas na razini pukih izjava stvari stoje bitno drukčije, ali dok je promjena retorike očigledna i svima jasna, suštinske promjene u odnosu države prema obrazovanju tek trebaju biti protumačene. Ministar obrazovanja, znanosti i športa Dragan Primorac tvrdi da Hrvatska nezaustavljivo napreduje prema idealu zemlje znanja.

"Stvar je vrlo jednostavna. Provodimo reforme u cjelokupnoj vertikali obrazovanja; od vrtića do doktorskih studija, i cijeli hrvatski sustav obrazovanja postaje naš brend. Pogledajte koliko se povećao proračun ministarstva obrazovanja od 2004. godine. Ovaj je broj fascinantan jer iznosi gotovo 35 odsto, a i to je najbolji pokazatelj što Vlada i premijer misle o obrazovanju, a nakon rebalansa proračuna očekujemo da će povećanje biti još i veće. Nakon godina zabrane zapošljavanja, oko 5300 ljudi je zaposleno u sustavu obrazovanja, digli smo plaće u dogovoru sa socijalnim partnerima. U pet godina plaće bi trebale narasti za 61 posto. To je sjajno. Od 2004. do sada izgradili smo 253 školska objekta, a osigurali smo sredstva za izgradnju njih još 260 u narednih nekoliko godina", objašnjava Primorac.

Malo toga poznatog

U praksi, između školskih klupa, taj hrvatski obrazovni brend nimalo ne stoji sjajno. Iako je postupak provedbe bolonjskog procesa odavno započeo, fakulteti su suočeni sa prevelikim brojem studenata, te postoji očigledan problem organiziranja nastave. Studenti ne samo da su suočeni sa banalnim problemom prostora, već postoji mnogo nejasnoća oko pravila studiranja propisanim bolonjskim procesom. Ana Dodik, jedan od organizatora nedavnog prosvjeda studenata matematike s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, kaže da je većina studenata revoltirana načinom izvođenja studijskog programa koji je posljedica loše provedbe bolonjskog procesa. - Nažalost, mi smo pokusni kunići. Ogorčeni smo što ne možemo upisati višu godinu ako nemamo sve položene ispite s tekuće godine. Takva pravila bi bila validna da su primjenjivana od početka, ovako je to nepravedno - kaže Ana Dodik. Ogorčeni studenti tvrde da se na početku akademske godine još uvijek precizno ne znaju uvjeti upisa u sljedeći semestar, ne zna se ni tko će od profesora voditi nastavu i na koji način će se moći polagati ispiti.

Gvozden Flego, profesor na Zagrebačkom sveučilištu, u intervjuu za Feral Tribune kaže da unatoč najavljenim reformama država ne ulaže u fakultete. - Uz osam predavaonica koje nisu bile pošteno okrečene u četrdeset godina, FPZ-u treba još toliko da bi se koliko toliko kvalitetna nastava održavala za tisuću šesto studenata. S obzirom da tog prostora nema i ne zna se kada će ga biti, nastava se održava u zgradi sindikata. Situacija na zagrebačkim masovnim fakultetima, Pravnom, Filozofskom i Hrvatskim studijima, nije ništa bolja, pa jedni slušaju predavanja na Brodogradnji, drugi na Strojarstvu, a treći, preko vikenda - kaže Flego. Drugi smatraju da problem nije u broju primljenih studenata nego u kvaliteti nastavničkog kadra.

Ivan Pađen, profesor na Fakultetu političkih znanosti, tvrdi da je problem u profesorima: - Zanimljivo je da se nitko ne tuži da imamo previše slabih znanstvenika među nastavnicima. Oni naprosto ne mogu izvoditi sveučilišnu nastavu koja je po definiciji uvođenje studenata u znanstvena istraživanja ili nije sveučilišna. Dalje, govoreći o implementaciji bolonjskog procesa tvrdi da se Hrvatska, bez da zna što radi, prije od bilo koje razvijene zemlje upustila u provedbu bolonjskog procesa. Uz silan utrošak energije formalistički je provedeno to što nitko nije tražio, a to je da se dosadašnje stupnjeve studija od 4+2+1 godine pokuša pretvoriti u 3+2+tko-zna-koliko godina - smatra Pađen. Koliko studenata i tko tu predaje? Zvuči potpuno nevjerojatno kad se tvrdi da je ukupan broj studenata još uvijek nepoznat. Ministarstvo spominje brojku od oko 160.000 studenata. Ni Državni zavod za statistiku, niti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i špotra ili sama sveučilišta ne znaju točan broj. U Agenciji za znanost i visoko obrazovanje krivca za to vide u neopravdanom izbjegavanju upotrebe jedinstvenog matičnog broja građana. Zbog toga ne postoje ni svi povijesni podaci o studentima - trajanje studija, prelasci s godine na godinu i slično. Neunošenje JMBG-a u statističke podatke Zavoda izazvalo je nedoumicu o tome i koliko nastavnika ima u Hrvatskoj. U bazi podataka, naime, pouzdani su samo oni za nastavnike koji imaju matični broj znanstvenika, asistenti se uopće nisu unosili niti su se identificirale njihove obveze, što znači da su izostali gotovo svi podaci o vježbama. - Unosio se svaki upisani student, no zbog nedostatka JMBG-a nije se pratilo što se dalje s njime kroz studij događa - kaže za Rez ravnateljica Agencije Jasmina Havranek o tom problemu.

Srednja kao obaveza

Srednjoškolska nastava odvija se u ukupno 471. školi. Najava da će od iduće godine srednja škola biti obavezna podigla je puno prašine. Ambiciozni ministar to predstavlja kao još jedan korak ka zemlji znanja, iskorijenjivanju neobrazovanosti, nekvalificiranosti i slabog školskog uspjeha kod većine građana Hrvatske. Podaci koji govore da svake godine 15 odsto djece (od ukupnog broja djece koja su završila obaveznu osnovnu školu) nikada ne upiše niti jednu srednju školu, idu u prilog ovom prijedlogu. Preciznije - 1,6 milijuna građana starijih od 15 godina nema nikakve kvalifikacije, oko 108 tisuća nikada nije pohađalo školu, dok je oko 580 tisuća građana završilo nekoliko razreda osnovne škole, a oko milijun ima samo osnovnu školu. S druge strane, mnogi protivnici obaveznog srednjoškolskog obrazovanja kao argument za neuvođenje uzimaju nepostojanje financija u državnom proračunu za ostvarenje ovog projekta. Pored toga, nije jasno kako će to država natjerati one koji ne žele ići u srednju školu, da li postoji mogućnost financijskih sankcija za one koji odbiju obavezno srednjoškolsko obrazovanje, i općenito može li se govoriti o ograničavaju osnovnih ljudskih prava nametanjem obavezne srednje škole.

Alternativa

Zaživio je i program Pravo u svakodnevici koji je Forum za slobodu odgoja prvi put predstavio još 1999. na Međunarodnom debatnom kampu, a koji je od 2004. godine dio nastavnog programa Prve riječke gimnazije. Programu Pravo u svakodnevici kao programu dodatne edukacije nastavnika do sada je prisustvovalo više od 200 nastavnika. Time prvi put obrazovanje i odgoj za ljudska prava - kao nezaobilazan dio odgovorne i moralne sposobnosti modernog čovjeka - ulazi u hrvatski školski sistem. Riječ je uistinu o velikom uspjehu jer Hrvatska je bila jedina tranzicijska zemlja koja u sustavu obrazovanja nije imala inkorporirano obrazovanje za demokraciju.

Vesna Miholković-Puhovski, direktorica Foruma za slobodu, tvrdi da Forum radom želi podići razinu svijesti o obrazovanju u Hrvatskoj. - Filozofija tog projekta govori da se kvalitetno poučavanje odvija kroz tri faze - faza evokacije postojećeg znanja kod učenika, zatim slijedi faza razumijevanja značenja i treća je faza refleksije naučenog. Projekt nudi 90 tehnika poučavanja koje se kroz te tri faze mogu koristiti. Rezultati koji se postižu, najjednostavnije rečeno, jesu osposobljavanje učenika za cjeloživotno učenje i uspješno rješavanje problema - smatra Miholković-Puhovski.

U predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju poslednjih godina uvode se alternativne škole, a prije svih Montessori pedagoška metoda koja se jednim dijelom temelji na učenju kroz igru i koja se u zapadnim zemljama gotovo čitavo stoljeće provodi u alternativnim školama i dječjim vrtićima. Hrvatska je u regiji bivše Jugoslavije, naime, jedina država s Montessori školom i ideja je da ona postane centar u kojem će se moći educirati pedagozi iz susjednih zemalja. Metoda polazi od toga da djeca u procesu učenja sve moraju prvo vidjeti i opipati jer će upoznavši prvo konkretna znanja mnogo lakše usvojiti i ona apstraktna. Zbog toga su Montessori ustanove poznate prvenstveno po tzv. didakti- čkim materijalima poput, recimo, slagalica i brojalica koji se koriste u nastavi. Ravnateljica Osnovne Montessori škole Zagreb, Narcisa Buczynski, kaže da je bitno da se kod djece potakne rad svih osjetila. - Glavni princip učenja je od općeg prema pojedinačnom. Prvo se prikaže panoramska slika svega, da dijete dobije dojam o čemu je riječ, a kasnije se obrać a pažnja na detalje - kaže Buczynski.

 

LISTA FAKULTETA

U Hrvatskoj postoji 113 institucija visokog obrazovanja, organiziranih u sedam sveučilišta u Dubrovniku, Osijeku, Splitu, Zadru, Rijeci, Puli i Zagrebu. Ova sveučilišta obuhvaćaju 74 fakulteta, umjetničkih akademija i visokih škola. Pored njih postoji i 12 veleučilišta. Osim u državnim, visokoš kolska nastava organizirana je i u 17 privatnih visokih škola.