HINJSKA HALKA

Nenad Veličković

U prvom prilogu knjizi Semira Osmanagića Bosanska piramida sunca, čiji je generalni sponzor... (ostavimo to za kraj), autor teksta Jovo Jovanović opisuje svoje traganje za halkama. Mjesta koja obilazi sa prijateljima i vodičima raštrkana su po svim pitomim i divljim krajevima Bosne i Hercegovine: dolina rijeke Bile, selo Gluha Bukovica, Zlokuće, kanjon Misoče, okolina Rogatica, sela Lađice, Has, Ljušići i Umoljani... Na te i takve lokalitete upućuju ga slučajni izvori: "Od rođaka moje supruge došao sam do informacije..." ili "jedan moj prijatelj bio je 1980. na Bijeloj stijeni..." ili "prijateljica moje supruge..." ili "još kad sam bio mlad, jedan radni kolega mog oca mi je pričao..." Jovo Jovanović u svom tekstu opisuje lokalitete i daje rezultate svojih istraživanja na terenu. Oni su ovi: "Bio sam pod tom stijenom, ali je ona tako obilato obrasla vegetacijom da je nemoguće bilo nešto vidjeti..."

"Otišao sam tamo i našao u stijeni samo kvadratno uklesane udubine..." "Ljudi koji su znali više detalja su pomrli ili izginuli za vrijeme zadnjeg rata..." "Ovo područje sam ispitao koliko je u mojoj moći, ali ništa nisam našao. Ukoliko na toj strmini postoje halke, treba otići kad opadne lišće..." "Nas osmero je pretraživalo stijenu, ali halke nismo uspjeli naći." "U Rogatici svi znaju za taj fenomen, ali mi, ipak, halku nismo našli. Prije dva mjeseca na toj stijeni su vojnici SFOR-a izvodili alpinističke vježbe. Možda su je skinuli i odnijeli kao suvenir." "Tamo su nam neke šumokradice pokazale brdo na kojem se halke nalaze, ali su nam rekli da je brdo minirano i da se ne penjemo." "Ukoliko je to tačno, potpuno je nemoguće prići tom lokalitetu. Možda bi mogla alpinistička ekipa, ali ne odozdo nego s vrha kanjona." "...ali ovoga puta nismo mogli da priđemo stijeni od sniježnih nanosa, jer je snijeg rano pao na toj visini." Rezultat je istraživanja na terenu da halke nisu nađene. Jovo Jovanović, međutim, ostaje pri svom uvjerenju formulisanom ovako: "Ali halku nismo našli, što ne znači da je nema."

Halki ima, samo se hinjski kriju. Za razliku od izraelskih, koje Jovo Jovanović pohvaljuje i odlikuje zbog doprinosa istini: "Da halke ipak nisu šuplja priča koja kruži narodom ili neka vrsta priviđenja, svjedoči TV emisija National Geographica, koja je bila prikazana na izraelskoj televiziji, a koju je gledao jedan moj prijatelj. Emisija je trajala 45 minuta i prikazivala je gatove (mola) sa halkama za vezivanje brodova na sirijskim planinama. Emisija se zvala 'Gatovi na planinama'." Sad postaje jasno šta su halke, čemu služe i zašto su autoru knjige čiji je generalni sponzor... (strpljenja!), Semiru Osmanagiću, bitne. Halke su željezni (ili kameni?) prstenovi za koje su se vezivali brodovi u vrijeme kad je razina mora bila kilometar i po iznad današnje. ("Kada je to moglo da se događa?", pita se Jovo Jovanović, pa odgovara: "Rekli bismo, možda u vrijeme velikog biblijskog potopa, o kojem kruže razne teorije, više ili manje uvjerljive, ali danas se svi skoro slažu da biblijski potop nije samo legenda. Neki tvrde da je to bilo u doba propasti Atlantide...")

Halke bi, naime, mogle biti dokaz o potopu, koji je opet objašnjenje kako je bosanska piramida mogla nestati iz istorije, i zašto je tako duboko i temeljito zatrpana brdom. Jovo Jovanović se ne osvrće na rezultate svog istraživanja. On objašnjava zašto ih nema, a onda, iako ih nema, pravi njihovu klasifikaciju: "Mislim da kod nas još uvijek postoje halke na nepristupač nim i zabitim mjestima. (...) Postoji informacija i da se sistematski kradu, što je inače poznato za arheološke nalaze. Navodno za njih dobro plaćaju kolekcionari koji skupljaju dokaze kojima se pobija zvanična historija. (...) Šteta je da nema uslova za formiranje ekipe, sastavljene od mladih entuzijasta koji bi se posvetili pronalaženju halki. (...)

Podijelio bih halke prema nadmorskoj visini na kojoj se nalaze. U prvu grupu ušle bi one na najvišim nadmorskim visinama... (...) U drugu grupu ušle bi one lokacije sa halkama koje se nalaze na srednjoj nadmorskoj visini..." Kao način dokazivanja teze čitav ovaj postupak Jove Jovanovića djeluje naivno i na momente komično zbog svoje kvazinaučne metodologije, pa bi se čovjek mogao smijati cijeloj Bosanskoj piramidi sunca da na njenoj korici ne stoji grb kantona Sarajevo, čije se Ministarstvo kulture i sporta potpisuje kao generalni sponzor knjige. I tu svaka šala prestaje. Jer ne želi Ministarstvo sporta ovom knjigom podstać i planinarenje i alpinizam kao narodne sportske aktivnost, nego Ministarstvo kulture želi stvoriti sliku o svojoj prošlosti kao o nečemu važnom i u prošlosti zanemarenom, rugajući se na jedan bahat i prostački način svemu zbog čega postoji Ministarstvo nauke i obrazovanja.