
Kome nije jasno o čemu se na ovoj reklami radi, ukratko: magazin Cosmopolitan poklanja mirišljave svijeće, koje su posebne i originalne jer ih pravi nakladnik (a ne voskar ili parafinlija) i jer mirišu na vaniliju. Da svijeće mirišu, to nije ništa novo, ali da to ima veze sa izdavaštvom, tu nije sve baš najjasnije. Svijeća s naslovnicom uspješnice? Šta stvarno govori ova Cosmopolitanova podrška hrvatskom nakladništvu? Usporeni snimak: "Osjetilo mirisa je snažno povezano s memorijom."
Bolje se pamti knjiga koja se miriše, nego knjiga koja se čita. Čulom njuha protiva manjka duha. Šta je najvažnije za dobrog čitaoca:
a) Da nije siromašan, b) Da nije nepismen, c) Da nije prehlađen?
"Ništa nas tako brzo ne podsjeti na mjesta, ljude i trenutke kao miris."
To se da lako provjeriti:
Na šta vas podsjeti miris dima:
a) na dimsi sir, b) na zapaljenu biblioteku, c) na začepljen dimnjak, d) na Hazarski rečnik?
A na šta vas podsjeti miris balege?
a) na vožnju fijakerom, b) na štalu, c) na Knjigu o Milutinu?
"I dok velike modne kuće dizajniraju svoje aromatske svijeće, bračni par Vuković&Runjić odlučuje iskoristiti nježni utjecaj parfemske tehnologije i podsjetiti na nježne trenutke čitanja."
Kakvi su trenuci čitanja na WC šolji:
a) nježni, b) dugi (avaj), c) kratki (avaj)?
Pitanje nije banalno: koliko ljudi danas ima koji više knjiga drže pored WC šolje nego na noćnom ormariću?
Oni su na dobitku: s utjecajem parfemske tehnologije oni više čitanje neće povezivati sa smradom. "Zašto morate zapaliti ovu svijeću? Jer je prekrasno dizajnirana (s naslovnicama uspješnica njihove nakladničke kuće)."
Zašto morate pročitati ovu knjigu: a) jer je prekrasno dizajnirana, b) jer prekrasno miriše?
Ako se knjige ne čitaju zbog dizajna, zašto bi se zbog dizajna palile svijeće? Zar gorenje svijeće neće naštetiti njenom dizajnu? Zar gorenje knjige ne bi naštetilo njenom sadržaju? Zar nije budalasto porediti knjige i svijeće? Nije, danas ništa nije budalasto? Šta je loše u tome da knjige mirišu?
Bolje nego da smrde. Smrde javni toaleti, smrde javne kuhinje, smrdi javni prevoz, smrde javne nabavke, smrde javna glasila... Šta je loše u svijeći koja: "...ima rafiniran miris vanilije..." Ništa. Samo što bi uz uspješnicu "Čokolada" bolje išao rafinirani miris kakaa.
A uz uspješnicu "Parfem" rafinirani miris mošusa. A uz uspješnicu "Vaginini monolozi" rafinirani miris... Ili miris svjeće ne treba da ima veze sa sadržajem knjige? "...potpuno je hrvatski proizvod (iako izgleda svjetski)..." Inače, kad je hrvatski, ne izgleda svjetski?
Šta je tu veći kvalitet: hrvatskost ili svjetskost? Da li bi jednako dobro bilo nešto je što potpuno svjetski proizvod, a što izgleda hrvatski? Kao na primjer Cosmopolitan, ili kao ova reklama u njemu?
Je li miris vanilije hrvatski, ili svjetski? "...i savršen je poklon za one koji znaju uživati u malim stvarima."
A oni su: a) ljubitelji knjiga, b) ljubitelji vanilije, c) ljubitelji svijeća? "
...Bravo Milana i Boris."
Zašto? Zato što ste pokazali drugim izdavačima kako izaći iz krize: ako kupac ne otvara smrdljive knjige, prodaj mu mirišljavu naslovnicu.
Mogućnosti su zamamne: papirne maramice sa mislima Paula Koelja; sapun sa likom Dena Brauna; deodoransi sa mudrostima Stivena Kinga... "Osjetilo mirisa snažno je povezano s memorijom." Šta ono bijaše knjige?
