OČEKUJUĆI BARBARE U TRSTU, KOPRU I UMAGU

Neven Ušumović

Od 2008. godine schengenska granica pomaknut će se na istok, u Istru, na Dragonju. Istočno od nje, dakle, ostaju "leones" iliti barbari. Zato je simpozijski dio Foruma Tomizza bio posvećen toj veoma važnoj temi. Sudionici Foruma Tomizza, uvaženi književnici i novinari iz regije, suočili su se u svojim raspravama s nizom strahova i nedoumica koje prate ove europske "tektonske" poremećaje, tražeći put k opuštenijem razumijevanju različitosti i drugosti.

Dan prije, u Kopru, na upečatljivi način simpozijski dio zatvorio je Teofil Pančić, jedan od najuglednijih srpskih publicista (beogradsko Vreme) kojemu je, inače, upravo izašla knjiga i u Hrvatskoj. U Umagu je, pak, simbolički otvorio "radni dio" simpozija i s nekoliko anegdota ilustrirao svoje osobno iskustvo tvrdoće i nepropusnosti novih granica. Nakon njega svojim studioznim izlaganjem pozornost je privukla slovenska povjesnič arka Marta Verginella koja je opisala modele nacionalističkog talijanskog pisanja povijesti i uvela u raspravu relaciju selo-grad. Upravo će ovaj motiv potaknuti raspravu na kraju simpozija. Ervin Hladnik Milharčič, veliki slovenski novinar (sada u ljubljanskom Dnevniku), nasmijao je skup svojim duhovitim elaboratom o novijoj povijesti Gorizie/Nove Gorice, o granici koja je doživljavala "napade" erotizacije i koja je predstavljala ulaz/izlaz u kapitalizam i socijalističku varijantu industrije zabave.

Nakon kratke stanke, simpozij je nastavio u sasvim drugačijem duhu - Darija Žilić sa zagrebač kih Ženskih studija izvanredno odmjerenim izlaganjem o traffickingu žena otvorila je bolnu i vrlo aktualnu europsku temu, sa svim etičko-politič kim implikacijama koje izaziva. Neven Šantić, istaknuti novinar Novog lista iz Rijeke, postavio je orijentire za razumijevanje retorike nove populistič ke desnice, koja je revitalizirala i pojam barbarizma. Silvio Forza, istaknuti predstavnik talijanske manjine u Hrvatskoj, urednik nakladničke kuće EDIT, vratio je temu u uže okružje, ukazavši na činjenicu da upravo Istra može postati primjerom pobjede nad barbarom u nama; manjinski čovjek u Istri se više ne tretira kao barbar. Nenad Popović, urednik nakladničke kuće Durieux (koja ima upravo europski ugled), nadovezao se na profesoricu Verginellu i zaoštrio temu selograd. Kroz niz ironičnih obrata i primjera, pokušao je ocrtati profil specifičnog slavenskog fašizma koji je ukorijenjen u seoskom mentalitetu, a svoj vrhunac dostigao je u doba jugoslavenskog socijalizma.

Ova intelektualna provokacija izazvala je vrlo sadržajnu raspravu koja je išla u smjeru modificiranja Popovićevog (namjerno) pojednostav pojednostavljenog pojmovlja prema operativnijoj terminologiji. Književnica Daša Drndić ustvrdila je da treba govoriti o poluseljacima, ili o "gradskim seljacima"; sama povjesničarka Verginella je uvela pak pojam kontaminacije, nerazlučivog miješanja ruralnih i urbanih elemenata u različitim politi- čkim subjektima. U raspravi su sudjelovali i Forza i Aljoša Pužar, a završnu riječ simpoziju dali su koparski intelektualci Stefano Lusa i Barbara Costamagna. Lusa je istaknuo da našu pozornost trebamo usmjeriti upravo prema tim hibridnim, aporičnim kulturnim identitetima kao našoj realnosti, a Costamagna je izvela pravnu implikaciju takvog obrata: europskim državama potreban je mehanizam neposredne pravne zaštite osoba "bez identiteta" - kako imigranata, tako i osoba neopredijeljenog ili izrazito manjinskog identiteta. Večernji, glazbeno-pjesnički dio programa Artistra ove godine održan je na otvorenom, na ulazu u Pučko otvoreno učilište "Ante Babić".

Program je započeo svečanom dodjelom nagrade LAPIS HISTRIAE 2007, a nakon svečanog početka, krenuo je višejezični "maraton" s nizom književnika: Boris Domagoj Biletić, Taja Kramberger, Christian Sinicco, Daša Drndić, Gašper Malej, Roberta Razzi, Marko Kravos, Damir Uzunović, Nela Bebler, Ines Cergol, Igor Grbić; i glazbenika: Drago Mislej Mef, Daniele i Stefano Mastronuzzi, Tamara Obrovac, Dario Marušić, Mauro Giorgio i Livio Morosin. Publika je vjerno i zainteresirano pratila program do njegovog ponoćnog kraja koji je završio s ovacijama Morosinu, dakle, u najboljem raspoloženju! Propratni program nije, međutim, bio ništa manje zanimljiv. U Zajednici Talijana, o književnom opusu Fulvija Tomizze predavao je sicilijanski profesor Carmelo Aliberti, autor knjige Fulvio Tomizza e frontiera dell'anima (Fulvio Tomizza i granica duše), čiji je hrvatski prijevod objavila prošle godine Gradska knjižnica Umag. U Galeriji Marin otvorena je izložba mladih istarskih fotografa Dejana Štifanića, Matije Debeljuha i Samira Cerića Kovačevića i promoviran istarski broj zagrebačkog književnog časopisa Fantom slobode, koji su uredili Nenad Popović i djelatnici Gradske knjižnice Umag: Nives Franić i potpisnik ovih redova.

Skup je tradicionalno završen komemoracijom, dan nakon svih događaja, 26. lipnja. Umaški zbor Vox Siparis, svojim nastupom u Atriju Učilišta i pred grobljem u Materadi, gdje je grob Fulvia Tomizze, učinio je komemoraciju dostojnom svečanošću. Pred samim grobom emotivno i upečatljivo govorio je Carmelo Aliberti.

ORGANIZATORI SUSRETA

Centralno mjesto Susreta je grad Umag, koji je od početka nositelj i utemeljitelj manifestacije (organizacija: Gradska knjižnica Umag), a jednakim zalaganjem uključuje se i Kopar (ČZD Primorske novice, glavna organizatorica: Irena Urbič); Trst iz godine u godinu ima sve bogatiji program, zahvaljujući anga- žmanu Patrizie Vascotto i Skupini 85. Umjetnič ki voditelj cjelokupnog programa je književnik Milan Rakovac.

TOMIZZA: ZAGOVARANJE SUŽIVOTA I SNOŠLJIVOSTI

Fulvio Tomizza (Juricani, 26. siječnja 1935 - Trst, 21. svibnja 1999), talijanski književnik, rođen je u Hrvatskoj. Uvijek je isticao svoje istarsko podrijetlo. Sahranjen je u rodnoj Materadi. Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. Materada (1960) je Tomizzin knji- ževni prvijenac. Slijedi Djevojka iz Petrovije (1963) koja je drugi dio iste pustolovine, kasnije cjeline Istarska trilogija (1967). Bagremova šuma (1966) završni je roman Istarske trilogije. Slijedi autobiografska trilogija: Peto godiš nje doba (1965), Stablo snova (1969) i Mirjamin grad (1971). Romanom Bolji život (1977) predstavio se kao povjesničar svog kraja. Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom. (Izvor: hr.wikipedia.org)

NAGRAĐENE PRIČE SNJEŽANE PEJOVIĆ I BOGISLAVA MARKOVIĆA

Žiri Međunarodnog književnog natječaja Fulvio Tomizza: LAPIS HISTRIAE 2007. radio je u sastavu: dr Aljoša Pužar (Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci), Gašper Malej (slovenski književnik, prevoditelj s talijanskog jezika) i Silvio Forza (ravnatelj nakladničke kuće EDIT). Tema natječaja bila je simpozijska: Hic sunt leones! Od 46 pristiglih radova u uži izbor ušli su sljedeći autori: Snježana Pejović-Petraček (Buje), Bogislav Marković (Beograd), Nela Bebler (Ankaran), Tangra Grozdanović (Pula), Maja Gržina-Cergolj (Kopar) i Andrej Rijavec (Postojna). Nagradu, koja iznosi 500 eura, odlukom žirija, podijelili su Snježana Pejović i Bogislav Marković, a ostala četiri autora dobila su posebno priznanje. Nagradu je oblikovao kipar Ljubo de Karina. Prebjezi su junaci priče Na granici Snježane Pejović-Petraček (1965); njezin tekst objedinjuje lirski intonirane monologe likova, te se na taj način upečatljivo realizira na razmeđu književnih rodova. Pejović-Petraček je inače u istarskoj književnoj javnosti afirmirana književnica, magistrica pedagogije, voditeljica Knji- žnice u Bujama. Priča Egon Bogislava Markovića (koji je svoj rad poslao pod pseudonimom Miroslav Tišler) fascinirala je članove žirija svojim "gustim" pismom: riječ je o priči koja suptilno izražava melankoliju likova i zajednica u nestajanju. Beogradski pisac Bogislav Marković (1940) objavljuje romane i kratku prozu od početka devedesetih i dobitnik je nekoliko književnih nagrada.