ŽELJA DA SE TEATAR UČINI PRIJEMČLJIVIM OVDJE I SADA
Tatjana Gromača
Programi "Theatra Ulysses" počinju svakoga ljeta početkom srpnja na prekrasnom otočju Brijuni. Ovaj je teatar, kojeg su 2000. godine pokrenuli Rade Šerbedžija i danas pokojni Borislav Vujičić, sada već neka vrst sinonima za otočje Brijuni u ljetnom periodu. Kada je, prije sedam godina, "Theatar Ulysses" ovdje započeo sa svojim radom, kod mnogih je taj potez ocijenjen kao "drskost", "razmaženost", "ekskluzivitet". Brijuni su oduvijek bili mjesto povlaštenih, a od tada je to rezidencijalno otočje trebalo tri mjeseca u godini ugošćavati jednoga glumca sa bjelosvjetskom karijerom čije ime u Hrvatskoj devedesetih nije bilo uputno odviše glasno spominjati, njegovu porodicu i "raskalašenu" glumačku trupu. Kada je Šerbedžija došao na Brijune, poslije Tita i Tuđmana, izgledalo je, s jedne strane, kao da se veliki glumac svima skupa ruga. S druge se pak činilo da su se političke okolnosti itekako promijenile i da je Socijaldemokratska partija, koja je tada bila na vlasti u Hrvatskoj, pokazala, najskromnije rečeno, veliku sklonost ka liku i djelu Rade Šerbedžije.
U međuvremenu, "Theatar Ulysses" radio je svoje. Predstave su se nizale iz godine u godinu. Markantan odabir naslova ("Kralj Lear", "Medeja", "Marat - Sade", "Play Beckett", "Hamlet"...) nije uvijek bio garancija za jednako markantnu predstavu, no bilo je i jako dobrih momenata, a publika je ovaj teatar i njegova ljetna gostovanja prihvatila kao "svoje". Osim toga, divnim su otočjem prodefilirali veliki glumci: Mira Furlan, Pero Kvrgić, Zijah Sokolović, Ivica Vidović... Danas je gotovo nezamislivo govoriti o ljetnim kulturnim programima u Istri, a izostaviti programe ovog teatra. Njihov izostanak, sigurna sam, učinio bi i najvećeg kritičara rada "Theatra Ulysses" tužnim.
Predstave ovog teatra imaju uvijek mjericu "paradnoga" u sebi. To "paradno", diskretno poigravanje s populističkim i kičem, ono je što ih čini dopadljivima raznorodnoj publici na široj razini, onima koji možda inače i ne bi išli gledati kazališ nu predstavu, ali im se sviđa kombinacija s odlaskom na Brijune, i vole Šerbedžiju. S druge strane, ovome se teatru ne može negirati ozbiljnost rada, vrlo dobra, nekada i odlična gluma, i vidljiva želja da se teatar učini prijemčljivim ovdje i sada, da se stavi naglasak na njegovu "suvremenost".
I ovoga su ljeta predstave i drugi programi "Theatra Ulysses" privukli, i još uvijek privlače, brojnu publiku. Brodići za Brijune polaze predvečer iz Fažane, a nakon čarolije kratkoga putovanja slijedi čarolija raskošne prirode na Brijunima, sjedenje u sjenci mediteranskih borova, na tlu prekrivenom tepihom borovih iglica, u vrtu u kojem se mogu pojaviti i graciozni jeleni, ili ga nadlijetati jata glasnih ptica... Dekor Brijuna toliko je privlačan da je u njemu velik dio ove ljetne teatarske priče. Organizatori zato posjetioce daruju malo dužim boravkom na otočju nakon predstave ili koncerta, prije povratka brodićem ostavlja se vremena za piće i malo druženje, publika se često nagrađuje i kakvim simboličnim jelom "u duhu" predstave (grah, kobasice...).
Cijeli je ovogodišnji program "Theatra Ulysses" posvećen Miroslavu Krleži. "Ljeto s Krležom" započelo je okruglim stolom "Krleža danas" 6. i 7. srpnja na velom Brijunu. (Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893. godine - ove je godine obilježena 114. obljetnica njegova rođenja.) O velikom piscu govorili su akademski ljudi, profesori književnosti iz Zagreba i Beograda, povjesnič ari, pisci i i ljudi "od kazališta": Velimir Visković, Slavko Goldstein, Gojko Tešić, Darko Gašparović, Zlatko Vitez, Mani Gotovac, Igor Mandić, Mihajlo Pantić, Dubravka Crnojević- Carić, Vladimir Biti, Ivo Banac, Mate Lončar, Tomislav Brlek i Milan Rakovac. Na skupu se moglo čuti sjajnih interpretacija Krležina lika i djela. Skup, nažalost, nije privukao onaj broj publike kojeg svojim nivoom i kvalitetom zavrjeđuje, ali, srećom, kazalište Ulysses objavilo je zbornik izlaganih eseja koji nije samo materijalni dokaz zbivanja, već i štivo vrijedno čitanja. Šestog srpnja premijerno je izvedena monodrama "Moj obračun s njima" u režiji Dina Radojevića i izvedbi Rade Šerbedžije prema poznatom Krležinom polemičkom eseju iz 1940. godine. Provokativan politički tekst danas nije "legao" onako kako se možda očekivalo - u zraku je, tijekom predstave, ostavio samo suhi osjećaj anakronosti. Korespondencija sa današnjim vremenom i gledateljem u velikom dijelu monodrame nije nažalost postignuta - tek u finalu, u blistavoj završnici dan je pečat koji je "podigao" cjelokupan dojam. Premijera "Balada Petrice Kerempuha" (18. 7. 2007.) je na Brijune dovela dva broda puna gostiju. Režiju predstave potpisuju Darko Rundek i Rade Šerbedžija, glumački Petrice Kerempusi su: Vili Matula, Mladen Vasary, Maja Posavec, Darko Rundek, violinistica Isabel, Peđa Gvozdić i Rade Šerbedžija. Kerempusi na pozornicu dolaze preko mora, veslajući splavom. Hrpa pijanih mužikanata i obješenjaka iznijela je predstavu koja je kombinacija glazbenih songova i govorenja genijalnih Krležinih stihova energijom i radošću početnika. Rundek i Šerbedžija su kao režiseri odlučili u mračnom Krležinom spjevu staviti intonaciju na groteskno, na paradirajuće i humorno, i dobro su učinili - publika je oduševljena. Nema što, vrlo dobro urađena predstava - fascinantna gluma Mladena Vasary, jako dobri Matula i Šerbedžija, mladolika, razigrana pojava Maje Posavec, odlična scenografija Željka Zorice i Rundekova muzika stvorili su jednu jako zanimljivu kombinaciju. Ipak, tekst Krležinih "Balada" puno je dublji i mračniji od burleskne verzije upriličene na Brijunima. On traži jednu zagasitiju interpretaciju, jedan stišaniji, a intenzivniji pristup kako bi uspio do kraja zablistati u svoj svojoj svevremenosti i veličini. "Balade Petrice Kermpuha" igraju na Brijunima do 26. srpnja. U međuvremenu, izvedena je i monodrama u režiji i izvedbi Dragana Despota - "Na rubu pameti". "Ljeto s Krležom" biti će zaokruženo 10. kolovoza, premijerom predstave "Pijana noć 1918" koja se priprema prema Krležinoj noveli "Pijana novembarska noć 1918". Dramaturgiju potpisuje Tena Štivičić, režiju Lenka Udovički, a glume, između ostalih, Sreten Mokrović, Nebojša Glogovac, Branislav Lečić, Josipa Lisac, Nina Violić, Lucija Šerbedžija, Ksenija Marinković, Mladen Vasary... Novela "Pijana novembarska noć 1918" uzeta je, kaže se u najavi predstave, kao okosnica - predstava je zamišljena kao "simfonija" kroz koju se provlače i motivi iz nekih drugih Krležinih djela. Ova će predstava biti izvođena svaku večer na Malom Brijunu do 20. kolovoza. Uza sve to, Theatar ili kazalište Ulysses ovoga ljeta paralelno prikazuje neke od svojih ranijih uspješnica - "Kralj Lear" već je izveden, slijede "Play Beckett" od 27. do 29. srpnja i "Tesla Electric Company" 3. i 4. kolovoza. Ali to nije sve. Program na Brijunima ove je godine raskošan i gotovo da nema dana kada se ne događa nešto "interesantno". Tako je publika, koju s razlogom možemo nazvati "povlaštenom", već imala priliku prisustvovati koncertima Rade Šerbedžije sa prijateljima - gitarističkim virtuozom Miroslavom Tadićem i legendom slovenskog kantautorstva, Vladom Kreslinom, kojima su se pridružili i Darko Rundek i Livio Morosin. Šerbedžijina se pjevačka interpretacija kretala od makedonskih, ciganskih, preko pjesama Arsena Dedića, do slovenskih, međumurskih i jedne partizanske ("Konjuh planinom"). Također, na Brijunima je gostovala i Bilja Krstić sa svojim "Bistrikom", a publiku do kraja ljeta još očekuju koncerti Darka Rundeka i Isabel i Josipe Lisac.
Na kraju, zanimljivo je reći i to da se ovo kazalište, istovremeno, bavi određenom vrstom humanitarnog ili mirovnog rada. Naime, na poluotoku Puntižela između Brijuna i Pule u organizaciji Ulyssesa održava se ljetni kamp kojeg ovo kazalište organizira sa Sveučilištem u Edinburghu. Radi se o kampu za djecu žrtve rata. Ove godine u kampu gostuju djeca iz Centra za djecu sa specijalnim potrebama iz Mostara. Mostar je, prema istraživanjima UNICEF-a, mjesto gdje su djeca doživjela najveće traume u ratovima prošlog desetljeća.
