U zemljama bivše Jugoslavije situacija u kojoj se nalaze pripadnici i pripadnice LGBTIQ populacije je prilično slična. Razlike su neznatne, a društvena marginalizacija i neprihvaćenost, kao i fizičko i medijsko nasilje nad osobama homoseksualne orijentacije česte su pojave. Međutim, međusobno neslaganje i javne prepirke organizacija koje zastupaju prava ovih osoba, kao i nedovoljna edukovanost LGBTIQ osoba o sopstvenim pravima, takođe su lako uočljive i dodatno otežavaju situaciju u kojoj se ovi ljudi nalaze u ionako patrijarhalnim balkanskim društvima. Nažalost, trenutna situacija ne nagoveštava da će se odnos društva promeniti u skorijoj budućnosti.
Pokušaj organizovanja parade u Srbiji, tokom trajanja muzičkog festivala Exit, odložen je iz bezbednosnih razloga, kao i drugi pokušaj zakazan za kraj jula u istom gradu.
Pretnje i pozivi na linč poput sledećih: "Sprečimo degenerike da šetaju i šire svoje bolesne ideje našim gradom. Smrt pederima i lezbijkama!"; "Budite uvereni da ćemo vas razbiti i zato ostanite kući. Homoseksualci treba da se leče, a ne da se eksponiraju."; "Braćo Srbi, napravimo im reprizu 2001. godine!!!", ispisane na internet forumu na kom se okupljaju osobe sa nacionalističko-fašističkim opredeljenjima, nažalost nisu sankcionisane niti dobijaju širu društvenu osudu.
Za sada, jedino je ove godine u Zagrebu organizovana Parada ponosa, a iskustvo govori da je na ovom okupljanju najčešće veći broj policajaca u obezbeđenju i "kontramitingaša" nego samih učesnika parade. I tako će verovatno biti još neko duže vreme jer su promena svesti i mentaliteta na Balkanu dokazano ekstremno dugi procesi. Nekada i neostvarivi. .